Oaxaca (čitaj Oahaka) meksička pokrajina,u kojoj živi oko 3.5 milijuna stanovnika mogla bi postati simbol otpora i nade za sve prave socijaliste, anarhiste, komuniste, marksiste, antiglobaliste, za sve prave ljevičare, za sve one na ovome svijetu koji sanjaju novi svijet, svijet slobode, bratstva i jednakosti, svijet bez kontrole i vlasti multinacionalnih kompanija, svijet lišen ugnjetavanja i eksploatacije čovjeka nad čovjekom. U toj meksičkoj pokrajini doslovno se događa Revolucija. Sve je počelo štrajkom nacionalnog sindikata učitelja na glavnom trgu glavnog grada pokrajine, koji nosi isto ime kao i pokrajina, a zbog loših uvjeta u školama, te nepoštivanja ustavnog jamstva da će sva meksička djece bez obzira na materijalni status imati jednaki pristup obrazovanju. Naravno policija je napala štrajkaše, a u sukobima je bilo mnoštvo ozljeđenih. Međutim umjesto smirivanja situacije, učiteljima se pridružuju brojne domorodačke i ljevičarske organizacije, koje već od 2004 god. vode borbu protiv Ulyssesa Ruiza Ortiza, guvernera te meksičke pokrajine, koji se toga položaja domogao izbornom prijevarom i zastrašivanjima političkih protivnika. No ta situacija iz Oaxace kao da se je prenijela na saveznu razinu budući da već mjesecima u Meksiku traju prosvijedi zbog proglašenja desničarskog kandidat Felipea Calderona za pobjednika predsjedničkih izbora koji su održani u rujnu, unatoč tome što su sve ankete davale prednost ljevičaru Lopezu Obradoru, inače žestokom kritičaru SAD. Iako su ti prosvjedi u posljednje vrijeme splasnuli , zaoštravanje situacije u Oaxaci i skorašnja primopredaja predsjedničke dužnosti Filipeu Calderonu mogla bi opet dovesti do velikih i masovnih prosvjeda, koji bi mogli završiti pravom revolucijom. No da se vratimo na Oaxacu gdje su gore navedene organizacije nakon zajedničkih sukoba sa policijom zauzele glavni gradski trg, a ubrzo nakon toga i neke vladine institucije, te radijske i tv kuće, sve kako bi prekinuli funkcioniranje središnje vlasti. Svim tim njihovim akcijama koordinira "Narodni sabor Oaxace" ili Pučka skupština oaxacanskog naroda(AAPO) zajedničko društveno tijelo koje sačinjavaju 350 socijalnih pokreta i organizacija i sindikat učitelja, koji naravno ima svoje naoružane odrede koji kontroliraju dijelove grada koji su u rukama AAPO-a. pritom su zanimljivi njihovi glavni ciljevi: ne žele predstavljati nikakvu vrhovnu vlast, zalažu se za alternativnu vladu i nastoje postići anarhistički model samoorganiziranja tj. žele integrirati ljude i pomoći im da aktivno sudjeluju u upravljanju državom na način koji počiva na kolektivnom odlučivanju. Pošto je situacija polagano izmicala kontroli meksički je predsjednik početkom ovoga mjeseca uslišio zahtjev guvernera Oaxace Ruiza Ortiza da u Oaxacu pošalje vojsku da zavede red. Vojska se je ubrzo sukobila sa naoružanim odredima APPO-a, u prvim sukobima je bilo troje mrtvih, a među njima je i prva inozemna žrtva revolucije u Oaxaci Bradley Roland Will, 36-godišnji američki reporter ljevičarskog web-portala Indymedia koji je među prvima izvještavao iz Oaxace i opisivao u svojim izvještajima događaje u Oaxaci kao pravu narodnu revoluciju. Trenutno je zavladalo zatišje međutim, mogu se očekivati novi sukobi, budući da pokret ima snažnu potporu među narodom koji ima snažnu revolucionarnu tradiciju. Uostalom kompletna politička situacija u Meksiku je napeta i može se reći da se Meksiko ljulja na valu revolucije, i da je samo jedan impuls dovoljan da pokrene lavinu koji bi mogla imati velike posljedice na cijeli svijet uzimajući u obzir odnos SAD-a i Meksika tj. težnju koju ima SAD-a da upravlja Meksikom i nemilosrdno ga eksploatira preko svojih kompanija, a u obzir se mora uzeti i veliki broj

Subcomandante Marcos

Meksikanaca koji žive u SAD-u, te imaju veći utjecaj na američku političku scenu. Naravno da u Meksiku postoji još jedan svjetski poznati antiglobalistički pokret, koji bi mogao biti jedna od podloga revolucije, riječ je o Zapatistima iz pokrajine Chiapasa(koja je zapravo područje koje službene meksičke vlasti uopće ne kontroliraju) na čelu sa legendarnim subcommandanteom Marcosom. koji pomno prate sve događaje i u svojim proglasima redovno daju potporu svim pobunjenicima protiv postojeće vlasti u Meksiku.

Meksiko i u njemu Oaxaca očito mogu biti početak nečega velikog, početak otpora novom svjetskom poretku, svijetu globalizacije, koja zapravo znači rasprodaju svega multinacionalkama koje su u vlasništvu elita, nečega gdje bi imperijalizam i neljudski kapitalizam mogli polomiti zube, mogli bi značiti novu nadu i vjeru da se stvari mogu mijenjati na bolje, ako su ljudi ujedinjeni i imaju hrabrosti da se suprotstave institucijama i načelima buržoaske države koji uvijek štite interese vladajuće klase i nastoje održati postojeći eksploatatorski sustav na životu.